Sveti je otac u bazilici Svetog Petra jutros predvodio pogrebne svečanosti za 92. godišnjeg talijanskog kardinala Giuseppea Casoria, koji je zbog svojih teoloških, pravnih i političkih sposobnosti obavljao razne dužnosti u ustanovama Svete Stolice. Vodio je najprije kongregaciju za proglašenje svetaca, a potom za bogoštovlje i sakramente. U propovijedi Papa je posebno istaknuo njegovu privrženost Kristu. Već kao mladi svećenik nastojao ga je nasljedovati, služeći mu posvemašnjom predajom u svom svakidanjem služenju Crkvi i Svetoj Stolici. “Svaki je dan života, pa i u bolesti i trpljenju, posebni Božji dar, za koji sam vrlo zahvalan Bogu” – znao je povjeriti svojim prijatelejima kardinal Casoria , koji je svojom svećeničkom službom, kao i bogastvom ideja te prijedlozima – prema Papinim riječima – uvijek osvježavao crkvene pothvate. Svoje je trpljenje pri kraju života žrtvovao za Crkvu, za Papu i za cijeli svijet. Ovaj ugledni crkveni dostojanstvenik, koji je često morao odlučivati i prosuđivati i vrlo delikatna pitanja, sada se nalazi pred Božjim sudom, kamo ćemo i mi jednog dana stići – primjetio je Sveti otac, nadodajući kako je utješno znati da će nam suditi ona koji nas ljubi i koji je sebe sama žrtvovao za nas. Smrću kardinala Casorije kardinalsksi zbor broji, uključivši i novoimenovane kardinale, 184 člana od kojih 135 ima pravo birati novog Papu. 49 ih međutim prema kanonskim propisima nema pravo, jer su navršili 80 godina života.

Pred masovnim kretanjima suvremenog društva potrebno je preoblikovati mišljenje o društvenom suživotu u duhu dijaloga i mirovnog suživota – rekao je Papa Ivan Pavao II. primajući jučer Misionare svetog Karla, poznatih i pod imenom Scalabrinijanci. U vremenu, u kojem prevladavaju kronike rasnih i vjerskih mržnji te neprihvaćanje drugoga, oci Scalabrinianci svoj život su posvetili pastoralnoj djelatnosti među iseljenicima. Suvremena kretanja velikog broja ljudi izazivaju – prema mišljenju Svetog oca - velike i zabrinjavajuće društvene promjene. Stanje je vrlo složeno – priznao je Papa – jer postoje tvrdi zidovi nesnošljivosti. Te prepreke međutim ne mogu zaustaviti nadu onima koji imaju pravo tražiti bolju budućnost. Svi krajevi svijeta postaju multietnički, a društvene zajednice multikulturalne. Potrebna je istinska integracija, koja će biti u stanju uzajamno poštivati sve ljude. Pravom će se integracijom izgraditi društvo, koje će biti sposobno priznati razlike bez ikakvih apsolutizacija i stvoriti nove naraštaje građana formiranih na kulturi dijaloga. Misionari svetog Karla već stotinu godina djeluju među iseljenicima. Danas broje 730 redovnika, koji žive u 230 kuća u raznim krajevima svijeta. Papa ih je pozvao da se zauzimaju za iseljenike i da brane njihova prava. Crkvene zajednice ne smiju ostati ravnodušne ni pred doseljenicima drugihvjera. Po svuda valja – zaključio je Papa – naviještati i svjedočiti spasenjsku Očevu ljubav.

Danas i sutra u Sidneyu se slavi deveti Svjetski dan bolesnika. Činjenica da je za domaćina odabran australski kontinent, sa svojim kulturnim i etničkim blagom, baca novo svjetlo na crkveno zajedništvo koje nadilazi razlike potičući susrete među različitim kulturama zasijane jedinstvenim navještajem spasenja. Sidneyska je katedrala posvećena Djevici Mariji, majci Crkve. Ovo, pak, naglašava marijansku dimenziju Svjetskog dana bolesnih koji se već devet godina obnavlja na blagdan Gospe Lourdske. Sveti je otac u svojoj poruci za ovaj dan napisao kako će Marija, kao draga majka, još jedanput pokazati svoju zaštitu, ne samo prema bolesnicima australskog kontinenta nego prema bolesnicima iz cijeloga svijeta kao i onima koji njima na službu stavljaju svo profesionalno znanje, a često i cijeli život. Ovim Svjetskim danom bolesnika koji se odvija na temu Nova evangelizacija i dostojanstvo čovjeka patnika, Crkva želi naglasiti potrebu obnovljenog evangeliziranja ove sfere ljudskog iskustva kako bi usmjerila na cjelovito dobrostanje osobe i na napredak svih ljudi u svakom dijelu svijeta. Tijekom ove dvijetisuće godina povijesti, Crkva je uvijek tražila načina da podrži terapeutski napredak, a sve s ciljem pomoći bolesniku. I danas nauk, vjeran evanđeoskim principima, ne odstupa u predlaganju moralnih kriterija koji mogu usmjeriti medicinski svijet u produbljivanje još uvijek nerazjašnjenih aspekata istraživanja, a bez kršenja potreba koje proizilaze iz autentične čovječnosti. O svemu ovome danas se govorilo u Sidneyu. Nadbiskup Javier Lozano, predsjednik Papinskog vijeća za pastoral zdravlja, u svom je uvodnom govoru rekao kako će se zauzeti da zdravstveni djelatnici, kako na nacionalnom tako i na biskupijskum i župnom planu, mognu primiti duhovnu pomoć za izvršavanje svoje djelatnosti po kršćanskom nauku i odgovarajuću pomoć za daljne nastavljanje njihove aktivnosti. Biskup je precizirao kako se pod duhovnim aspektom podrazumijeva jedinstven projekt života koji ujedinjuje sve druge aspekte, tjelesni, mentalni i socijalni. Neki razlikuju bol od patnje, te bol stavljaju samo na područje tjelesnoga, naglasio je mons. Lozano dodajući da se pojmu bola kao sinonim ujedinjuje pojam patnje shvaćajući bol ili patnju dijelom kako tjelesnog područja tako i mentalnog, socijalnog i duhovnog. U radnom dijelu prvog dana održavanja devetog Svjetskog dana bolesnika raspravljalo se o problemima etike, zakona i pastorala koji su prisutni kod evangelizacije u zdravstvanom sustavu, te se odredila fizinomija liječnika, zdravstvenog djelatnika i katoličkog kapelana koji se zauzimaju na polju pastorala zdravlja. Među današnjim govornicima bio je i ravnatelj Međunarodne udruge katoličkih zdravstvenih struktura otac Michael Place, predsjednik Međunarodne federacije udruga katoličkih liječnika Gian Luigi Gigli i generalna tajnica Međunarodne federacije katoličkog zdravstvenog osoblja i medicinsko-socijalnih pomoćnika Ann Verlinde. Za sutra je najavljen posjet nekim od zdravstvenih struktura Sidneya, a u prvim satima popodneva slavit će se svečana euharistijska koncelebracija u sidneyskoj katedrali kojom će predsjedati papin izaslanik, nadbiskup Sidneya kardinal Edward Clancy.

Kao što smo već izvjestili Sveti otac je u petak primio izaslanstvo Međunaorodne lige humanista iz BiH, a sinoć su se sastali i s vatikanskim tajnikom za odnose s državama nadbiskupom Jean Louis Touranom. Izaslanstvo je predvodio genaralni tajnik dr. Zdravko Šuran. Predstavnici međunarodne lige humanista danas su održali konferenciju za novinare u prostorijama Rado Vatikana, na kojoj su izvjestili o susretu sa Svetim ocem te o djelovanju lige posebno glede problema povratka izbjeglica i progananika u Bosnu i Hercegovinu. Konstatirano je da broj povratnika, pet godina nakon Deytonskog sporazuma, još uvijek vrlo malen. Posebno kada se govori o povrtku u Republiku srpsku. Za Hrvate te borjke su poražavajuće. Tako naprimjer od 200 tisuća Hrvata porgnanih s područja entiteta RS vratilo se samo 2 500. Najveću prepreku u povratku prestavlja nedostatak volje i odlučnosti na razini državnih i lokalnih vlasti, te u međunarodnoj zajednici. Jedna od konkretnih problema je povratak imovine, zaposlenje, školovanje. Druga prepreka, a nikako manja je da neke položaje na vlasti drže oni koji su iste prognanike i izbjeglice protjerali iz njihovih domova. Sigurno da njima nije u insteresu, kako je istaknuo biskup Komarica, da se te izbjeglica vrate. Dr. Vlatko Doleček je govorio o konketnom projektu Međunarodne lige humanista Istinom do odžrivog povratka. Radi se o stručnom pristupu problemu povratka izbjeglica. Projek uključuje stvaranje uvjeta povratka. Jedan od prvih je svakako izgradnja domova, u čemu je puno učinila i međunarodna zajednica kojoj su se predstavnici Lige humanista eksplicitno i zahvalili na tome. No, u procesu povratka, možda značajniju ulogu ima stvaranje ozračja da bi se mogli ljudi vratiti na svoja ognjišta i tamo živjeti. Potrebno je ostvariti sigurnost, otvoriti radnih mjesta, omogućiti školovanje za mlade te slobodno ispovjedanje svoje vjere i nacionalnog opredjeljenja ali i uključivanja u politički, kulturni i drugi život. Međunarodna liga humanista želi afirmirati ono pozitivno i pokazati i ukloniti prepreke koje stoje na putu povratka prognanika i izbjeglica. Potrebno je senzibilizirati svjetsku i domaću vlasti, javnost, same prognanike. U tome mnogo mogu pridonijeti mediji, koji nedovoljno čine na tom polju, istaknuo je konferenciji za novinare u Rimu biskup Komarica. Mediji bi mogli učinit mnogo, posebno ističući primjere onih koji su se unatoč svih problema povratka uspjeli vratiti.

Kardinal Roger Etchegaray, kojega je Papa Ivan Pavao II. poslao kao osobnog izaslanika na proslavu stote obljetnice evangelizacije Ruande, pozvao je pučanstvo te afričke zemlje na pomirenje. “Nemojte se bojati, isplovite na pučinu i stići ćete daleko” – rekao je kardinal Etchegaray mnoštvu okupljenih vjernika na stadionu u Kigaliu, gdje je jutros zajedno s ruandskim biskupima i svećenstvom predvodio svečano liturgijsko slavlje. Ruanda osjeća još uvijek posljedice pokolja 1994.godine između plemena tutsi i hutu. Papin je izaslanik podsjetio vjernike kako jedini izlaz iz tog pakla predstavlja opraštenje. Samo Bog može slomiti logiku zla i pomoći nam da izađemo iz pogrešnog dokazivanja i kretanja u krugu sumnji, osvete i nasilja. Za Boga opraštanje nije prolazni običaj i taktika. To je njegova narav. Bilanca tih pokolja, do kojih je došlo i unutar Crkve, je strašna. Samo od crkvenih je ljudi stradalo 248 osoba. Među njima su tri biskupa, 103 svećenika, 47 redovnika, među kojima je i hrvatski franjevac Fra Vjeko Ćurić, 65 redovnica i 30 svjetovnjaka, koji su bili aktivni u crkvenim zajednicama. Osvrćući se na te žalosne događaje, kardinal je Etchegaray primjetio kako je u proteklih sto godina povijesti Ruande bilo i svjetlih stranica. Bijeli su oci, pod vodstvom mosinjora Hirtha prije 101 godinu na brdima Save, gdje se danas prostire biskupija Butare, počeli naviještati radosnu vijest, a već 1917. bili su zaređeni prvi svećenici domoroci. 1980.godine osnovana je Biskupska konferencija. Tragična zbivanja u Ruandi traže – prema uvjerenju Papinog izaslanika, kardinala Etchegaraya - čišćenje uspomena, jer jedino tako očišćeno sjećanje bit će sposobno prrihvatiti evangelizaciju. Jedino Crkva može prepoznati zlo, čije je pravo ime grijeh.